Na prvu pomisao,svi bismo rekli da su sve plaže na svijetu žute ili narandžaste boje.Međutim,Čudesna priroda vam otkriva da to baš i nije tako.Na svijetu postoje plaže koje su,po boji i obliku drugačije od ovih običnih.Pijesak se formira od onoga što valovi izbace na plažu, kamenje, školjke, koralji ili staklo. Crne pješčane plaže se formiraju od vulkanskih ostataka, dok su zelene plaže načinjene od olivina nastale nakon erupcija.Vjerujemo,da bismo svi mi poželjeli naći se na nekoj od ovih prekrasnih plaža,i prošetati njihovim obalama i diviti se prekrasnim čarima prirode.

Ovdje vam donosimo 17 plaža,drugačijih od onih na koje ste navikli.

Unikatna staklena plaža u Kaliforniji

Staklena plaža se nalazi u blizini Fort Bragga u Kaliforniji,a nastala je kao posljedica dugogodišnjeg odlaganja smeća.Odlaganje smeća je zabranjeno,a staklo je ostalo.

 

 

Skrivena plaža Marieti u Meksiku

 Ova plaža je nastala nakon što je meksička policija počela koristiti nenaseljene otoke za svoje vježbe prije više od 100 godina.

 Plaža na Mladivima koja izgleda poput zvjezdanog neba

 Svjetla na plaži na Mladivima potiču od mikroskopskog bioluminescentnog fitoplanktona, koji svijetli nakon što ga uzburkaju valovi.

 

Plaža katedrala u Španiji

 Prelijepi lukovi koji podsjećaju na katedrale nalaze se na plaži u Španiji. Formirala ih je voda hiljadama godina.

Roza plaža na Bamamima

  Idilična roza pješčana plaža nastala je od ostataka koralja, koje su valovi usitnili na sitne dijelove.

 Plaža Maho iznad koje nisko lete avioni

 Plaža Maho se nalazi na otoku Saint Martin, koji pripada Karibima. Specifična je po tome što je veoma nisko nadlijeću avioni.

 Plaža Jokulsarlon na Islandu

 Plaža Jokulsarlon je prekrivena crnim vulkanskim pjeskom, a ukrašavaju je i komadi leda.

 Plaža Koekohe na Novom Zelandu

 Kugle od sedimentnih stijena se nalaze na plaži Koekohe na Novom zelandu. Na obalu su ih izbacili valovi, koji su ih učinili glatkim i okruglim.

Zeleni pjesak na Havajima

 Plaža Papakolea je poznata po zelenom pijesku koji je nastao od minerala olivina, a koji se formira hlađenjem vulkanske lave u moru. 

 Plaža Giant Causeway u Irskoj

 Ova je plaža formirana priije 50-60 miliona godina kada je bazaltna lava stigla na površinu, ohladila se i pukla stvarajući komade neobičnog oblika.

Crni pijesak na Havajima

Plažu Punaluu na Havajima čini crni pijesak. On se formira od basaltne lave koja eksplodira kad se nađe u moru i ubrzano se hladi 

Crveni pijesak na Galapagosu

 Crveni pjesak na plaži u Rabidi na Galapagosu je nastao okidacijom ostataka lave bogatih željezom, no, crveni pijesak se pojavljuje i kao posljedica izbacivanaj ostataka koralja na plažu.

Plaža školjki u Australiji 

 Voda na plaži Školjki je veoma slana, pogodna za rast školjki.

 Roza plaža u Kaliforniji

Roza plaža Pfeiffer u Kaliforniji se formirala erozijom granata u brdima, koji završava u moru.

Crna plaža na Islandu 

 Island je zemlja s mnogo aktivnih vulkana, pa su crne vulkanske plaže uobičajene.

Pećinska plaža u Portugalu

 Obala Algarvea se sastoji od vapnenca, koji erodira i formira morske pećine.

Priroda je sama po sebi lijepa,zadivljujuća,očaravajuća,ali  i u više slučajeva nemilosrdna prema onima koji se tu nađu.Prevarili bismo se ako bi rekli da smo mi kao ljudi jedini osjećajna i emotivna živa bića koja poznaju tugu.I životinje,kao i ljudi pate i tuguju za svojim preminulim mladunčadima,roditeljima,prijateljima itd.To je normalni životni tok koje svako živo biće prođe tokom svoga života.Bilo da mladunče ili roditelj,prijatelj ugine ili od napada druge životinje,ili "prirodnom" smrću,svaka vrsta životinja ima svoj poseban ritual oplakivanja i tugovanja za njim.Ovde ćemo vam pokazati slike životinja koje su to preživjele smrti svojih najbližih i njihova tugovanja.

Majka gorila drži svoje mrtvo mladunče nakon što je navodno preminulo od srčanog udara.

 Svako malo inteligentnije živo biće sposobno je tugovati, a posebice gorila. Treba imati na umu da je to vrsta koja je po kombinaciji gena i strukture DNA vrlo bliska ljudima. Gorile žive u grupama od 35 do 40 članova i kada netko iz zajednice umre ostali to itekako primjećuju.

Životinje ne shvaćaju smrt na način identičan ljudima. U slučaju majke gorile koja je izgubila mladunče, ona ne zna točno što se dogodilo njezinom mladunčetu, ali zna da je to njezino dijete s kojim je snažno pov.ezana i za kojeg se treba brinuti.A sada kad ga više nema osjeća tugu.

U divljini, kada se tako nešto dogodi ostale gorile oželošćenom daju potporu u obliku društva i podrške.Roditelj će ostati sa svojim preminulim mladunčetom koliko god može kako bi ga zaštitio od strvinara i predatora poput hijene.No u jednom trenutku shvatit će da je ipak vrijeme da se krene.

Carski pingvin na Antartici odbija napustiti svoje mrtvo mladunče
 

 Pingvini će pokušati ukrasti jaje ili mladunče tuđeg pingvina u slučaju da izgube vlastito.

Porodica afričkih slonova okružila je umrlo mlado kako bi ga zaštitili od hijena i ostalih strvinara.

 Slonovi rubom trbuha dodiruju preminulog, kako bi ga pogladili i odali mu počast. Uradit će to kada neko od njihovih vlastitih potomaka umre, no čak i kada nabasaju na slonovski kostur u divljini, učinit će istu stvar.Kada to rade, ispuštaju duboke klepetave zvukove.Komuniciraju međusobno i čini se da je to način pružanja utjehe i davanja na znanje da su svjesni što se dogodilo. 
 

 

 Leopard njuška i liže svoje mrtvo mlado. Velike mačke spadaju u kategoriju životinja koje tuguju zbog smrti potomaka.

U slučaju roditelja koji tuguje za mladunčetom, postoji veza u odnosu na preiod hranjenja. Drugim riječima, što duže majka provede brinući se i hraneći svoje mlado, dublje će osjećati gubitak ako se dogodi najgore.Dojmljivo je vidjeti grupe životinja koje si daju potporu u takvim slučajevima, pa da i mi ljudi kao vrsta koja je često prezaposlena i sebična izvučemo pouku. 
 

  Polarna medvjedica njuška svoju mrtvu ubijenu bebu.

 

Hraba mlada zebra ostaje sa svojom majkom nakon što su je ubili i rastrgali lavovi.

Mlada ptica izgleda tužno pored tijela preminulog prijatelja.

 Američki bizon stoji pored smrznutog mrtvog mladog.

Priroda,ta ljepotica koja nam svakog dana pruža nove poglede na svijet,koja izmami osmijehe na lica,uzdahe neprestane,koja u čovjeku budi,pa čak i ono zrno oduševljenosti i ljubavi prema njoj.Da li je moguće da ona krije toliko ljepota ovozemaljskih,kojima ne možemo da se načudimo i od kojih se oko ne može zasititi.
Jedna od tih ljepota je rt sa čudno oblikovanim stijenama koje se nalaze na sjevernoj obali Tajvana u gradu Wanli, poznat po svom nevjerovatnom geološkom krajoliku.

Ove jedinstvene stijene,koncetrisane su na području zvanom Yehliu geopark,koji se proteže na1700 metara dugom poluotoku.Stijene koje su razbacane posvuda,različitih su oblika,popu gljiva,tuljana,svijeća,divovskih cipela,pa čak i ljudskih glava.Yehliu je rt nastao tektonskim izdizanjem iz mora prije 25 milijuna godina.
Neobične formacije s dna mora odjednom su ostale izložene kiši, suncu i valovima koje su izrezbarile doista nevjerojatne kamene oblike.Ova kamenja su dobili nazive po svojim oblicima,a najpoznatiji kamen nosi naziv "Queen's head" što znači Kraljicina glava, ikoni Tajvana i neslužbeni simbol grada Wanli.Ostali nazivi su : "Vilina cipela" , "Košnica" , "Đumbirova stijena" , "Morske svijeće" i dr. 

 

Ukupna udaljenost mjerena od ulaza u Yehliu Geopark do kraja rta je oko 1,7 km,a najšire područje između rta je manje od 300 m.Iako se stijene čine vrlo grube i divlje, zapravo su vrlo krhke. Budući da je park otvoren za javnost i turizam, mnoge od stijena su oštećene usljed sve većeg broja izletnika. Parkovska administracija je stoga zatvorila zaštićeno područje uz rub obale kako bi se očuvalo ovo prirodno čudo, ali i osigurala sigurnost posjetitelja. Gljivasti kameni reljefni oblici nastaju jačom erozijom nižih (prizemnih) dijelova stijena koji su manje otporni na vremenske uvjete.Takvi oblici se ruše kad im se osnovica jako suzi, te tada ponovo pri tlu bivaju izloženi eroziji.

Yehliu je rt nastao tektonskim izdizanjem iz mora prije 25 milijuna godina.
Neobične formacije s dna mora odjednom su ostale izložene kiši, suncu i valovima koje su izrezbarile doista nevjerojatne kamene oblik.Osim toga,utjecaji uzrokovani velikim valovima zbog meteoroloških neprilika,kretanjima zemlje i zemljine kore,sve doprinose formiranju takvog lijepog,zapanjujućeg i rijetkog geološkog pejzaža.

Yehliou rt, je dobio naziv po tome,što su prijašnji stanovnici obično preživljavali od mora i morskih plodova.Kako bi proširili uvoz hrane, od susjednih zemalja su vršili transport riže koju bi dobavljali u vrećama.Jake cijevi bambusa bi koristili kako bi na njima prenosili vreće,a češće puta bi se dešavalo da bi taj krajolik,tačnije stijene, probušivale vreće,praveći rupe na njima,pa bi se riža prosipala po podu.Trgovci riže bi govorili da je riža ukradena od strane divljaka, na tajvanskom Yeh, a divljak se kaže Liu - Yehliu - Kradljivac iz divljine.

Da je podvodni svijet toliko raznolik,i da su nam potrebni milioni i milioni godina da ga istražimo,govori i ova,naizgled neobična riba.Ova riba,iz vrste Macropinna microstoma se krije u dubinama od oko 600 do 800 metara,ima providnu glavu i svijetli u mraku.Njene oči mogu gledati na gore i nalaze se iza providnog štita pa ih tako može rotirati. Iznad usta ribe su dvije rupice - organi mirisa. Osim svojih veličanstvenih očiju i providne glave ova riba ima i velika peraja koje joj omogućavaju da nepomično stoji u vodi i da naglo krene za plijenom.

 Naučnici vjeruju da je riba razvila ove sposobnosti očiju i providne glave zbog toga što dijeli svoj životni prostor sa mnogo meduza i da bi ih mogla izbjeći, ove osobine su joj neophodne. Naučnike već duže vrijeme muči kako njihova providna opna glave može da izdrži pritisak na 800 metara dubine.

Svako od nas bi poželio okupati se u jezeru koje je čisto,pregledno za one koji vole ronjenje,a da pritom ne vodimo brigu o tome da li ćemo se poslije morati tuširati.Jedno od takvih jezera je i Blue Lake ili u prevodu Plavo jezero, koje se nalazi u Novom Zelandu.Blue Lake je nakon brojnih istraživanja proglašeno kao najčistije i najbistrije jezero na svijetu,a vidljivost u njemu procijenjena je na oko 80 metara što znači da je čisto,otprilike kao destilovana voda.

Plavo jezero se odlikuje plavo-ljubičastim nijansama boja jezera,koje možemo viditi samo u jasnim prirodnim vodama.U ovo jezero se uliva obližnje jezero  Constance.Park u kojem se jezero nalazi je poznato mjesto za planinarenje,kampovanje ,ribolov i pustolovno odredište.Temperatura koja varira u Plavom jezeru je od 5-8 ° C,što znači da je ono uvijek hladno.Lokalna Maori plemena,ovo jezero nazivaju Svetim jezerom,što znači da ljudi ne smiju ući u ovo jezero.

Nelson Lakes National Park se odlikuje zadivljujućim izvornim bukovim drvećem,glacijalnih jezera i rijeka ispod stjenovitih vrhova.Također se nalaze planinski prolazi za one iskusne koji su željni adrenalina i nezaboravnih pogleda na vrhove i planinske lance,ali  donjem dijelu nalaze se pristupačne pješačke staze, i mjesta za kampovanja,noćenja i ribolov.

 

Rumuniju najviše poznajemo po Grof Drakuli,međutim malo ko od nas zna za fenomen koji se tamo događa.Naime, u središtu zemlje,u tačnije u malom selu Costesti, nalazi se kamenje koje raste samo od sebe.Kamenje,sferično oblikovano,za koje stanovnici kažu da je živo,i kojeg zovu trovanti,staro je preko 6 miliona godina i koje leži na zemlji,u početku malo, od oko 6-8 mm,nakon obilnih kiša,tj dodira sa vodom ono naraste i do 6 do 10 metara.
 

Trovant je geološki termin u Rumuniji koji označava cementralni pijesak.Naučnici tvrde da kamenje raste zbog toga što ono sadrži različite i velike količine mineralnih soli koji se nalaze ispod pješčane kore ovog kamenja i kada dođu u dodir sa vodom,hemikalije se pođu širiti,stvaraju pritisak na pijesak i to je razlog zbog čega kamenje raste.

Ponekad nas priroda zadivi svojim ponašanjem,reagovanjima nekih stvari na nju,i jednostavno,ostavi nas bez teksta i u čudu shvatimo da nikada nećemo moći da razumijemo i istražimo njene tajne koja ona od nas krije i koje povremeno otkrivamo.Tako i ovo,naizgled obično cvijeće, krije tajanstvenosti i čuda Božijeg stvaranja.
Sakupljač različitih vrsta cvijeća iz Azerbeidžana.,Muhammed Rahim Eldarov,shvatio je da neke vrste cvijeća uz zvuk ezana,otvaraju svoje latice i to na svakom od vaktova.Jednu vrstu cvijeta je nazvao "Ezan" , upravo zbog toga što se budi, i otvara svoje latice uz zvuk ezana.Ovaj neobični prirodni fenomen, shvatamo kao povezanost između Boga,čovjeka i prirode, i nenadmašno Božije stvaralaštvo.Ispod teksta pogledajte video uredak koji govori o ovome čudesnom otkriću.

Ljudi nisu jedina bića na planeti koja vole ples.A nije ni riječ o životinjama naravno.Vjerovali ili ne,postoji i biljka koja također uživa u u ritmu muzike.Codariocalyx motorius, Telegraf biljka ili semafor biljka, je prilično fascinantna biljka.Ona je ustvari tropski-azijski grm,koji ima sposobnost pokreta,baš kao i biljka mesožderka i mimoza.Funkcionira tako što njeni listovi se pokreću u ritmu muzike,gore-dole.Najbolje od svega je što se ovi pokreti mogu viditi golim okom,i nije nam potrebna kamera da bi snimili pokrete i vidjeli ih u slow-motion efektima.Biljka je građena od listića,jednog većeg i dva manja, koji su povezani končićem koji im omogućava njihovo kretanje gore dole.Međutim,biljka će plesati samo uz pomoć svjetla,baš kao što se i suncokret okreće uz pomoć sunca.Razlog zbog kojeg joj je potrebna svjetlost je taj što da bi plesala,potrebna joj je energija , a ona tu energiju ustvari upija iz svjetlosti , odnosno sunčeve energije.Ponekad, biljka će reagovati na najmanji dodir ili male vibracije.U večernjim satima ili kada je mrak, lišće se savija prema dole.Ova biljka je idealan ljubimac za djecu koja baš i ne vole životinje, ili su alergična na njih.Na vrlo zabavan način će zavoljeti ovu biljku i sigurno će im prirasti srcu.

Biljku je jednostavno održavati.Potrebno je da se zasadi u dobro isušeno i lagano tlo.Saksija neka bude izložena dnevnom svijetlu , koje je potrebno za razvoj biljke.Biljku je potrebno redovono zaljevati , ali tek onda kada se isuši zemlja u kojoj bilja raste.Što više sunčeve energije dobija, to će lišće veće i zelenije biti , i procvjetaće žarko ljubičastim cvjetovima. U divljini, ove biljke plešu obično u azijskim zemljama, kao što su, Bangladeš, Kina, Indija, Laos, Malezija, Pakistan i Tajland. Zanimljivo, ova biljka također sadrži široku paletu alkaloida koji se mogu koristiti u farmaceutske svrhe.

Ovdje možete pogledati kako biljka pleše uz zvuke muzike iz pozadine :  

 

 Aurora borealis

Polarna svjetlost (Aurora Borealis i Aurora Australis) spada među najljepše prizore koji se mogu vidjeti u prirodi. Kad se ona pojavi, često se na nebu čuje prasak, a veliki, sjajni luk koji je neprestalno u pokretu, osvijetli noć. Blistavi zraci svjetlosti ponekad se rašire poput lepeze, nekad zasvijetle kao jaki reflektori ili se iznenada počnu pomjerati gore-dolje.
Dalje prema sjeveru, tj. prema višim geografskim širinama i bliže polu polarna svjetlost često izgleda kao velika plamena zavjesa koja visi s neba i njiše se lijevo-desno, dok po njenim pokretnim naborima trepere narandžasti, zeleni i plavi plamenovi.
Aurora Borealis svoj najveći sjaj ne dostiže iznad Sjevernog pola, već se najbolje vidi oko Hudsonovog zaljeva u Kanadi, u sjevernoj Škotskoj te u južnoj Norveškoj i Švedskoj.

UZROCI NASTANKA AURORE:

 

 Sunčevi elektroni prilikom ulaska u Zemljinu atmosferu

Prema naučnim mjerenjima, ta se igra svjetlosti dešava na visinama od 80 do 160 kilometara iznad Zemlje, a nastaje kao posljedica električnih pražnjenja razrijeđene gornje atmosfere,tj.
sudari električno nabijenih čestica sa Sunca koje ulaze u Zemljinu atmosferu.
Polarnu svjetlost stvara Sunčev vjetar koji usijane čestice plazme s površine Sunca izbacuje u svemir. Te čestice potom privlači Zemljino magnetsko polje, koje je najjače na Sjevernom i Južnom polu, a one na kraju ostaju 'zaglavljene' u ionosferi, odnosno onom dijelu atmosfere koji se proteže od 60 do 600 kilometara  od Zemljine  površine. Svjetlo titra na nebu kao da je živo i vidljivo je samo u području Arktičkog i Antarktičkog kruga. Najčešće je zeleno polarno svjetlo, dok je crveno najrjeđe.Svijetla su poznati kao 'Aurora Borealis' na sjeveru i "Aurora australis na jugu.

 Aurora borealis na Zemljinoj površini

MJESTA GDJE SE NAJBOLJE VIDI AURORA BOREALIS: 

 Prelijepi prizori Aurore borealis

Ova pojava se najviše i najčešće može viditi na polovima Zemlje, Sjevernom i Južnom, tj. na Antarktiku,Južnom indijskom okeanu, i krajnjim sjevernim područjima Evrope : Norveška,Švedska,Island, te u Kanadi,  posebno u Yukon, Nunavut, Northwest Territories, Aljaski , Grenlandu.Istraživači su naučili da se u većini slučajeva sjevernom i južnom aurora pojavljuje poput slike u ogledalu koje se javljaju u isto vrijeme, sa sličnim oblicima i bojama.Područja koja nisu predmet zagađenja zraka su najbolja mjesta za gledanje aurore. Područja na sjeveru, u manjim zajednicama, imaju prednost da budu najbolja za gledanje ove čudesne pojave.

NAJBOLJE VRIJEME ZA PRIKAZIVANJE AURORE:

 Aurora u raznobojnom pojavama
 

Naučnici su otkrili da se prikazivanje aurore,u njenom punom sjaju,dešava svako 11 godina.Prošla godina je bila najbolja za njeno prikazivanje (2013), tako da sljedeći put dođe 2024, a naredne godine koje dolaze nisu ništa u manjem značaju nego ova godina.Zima na sjeveru je također dobar period za gledanje ove tajanstvene pojave.Duga razdoblja tame i učestalost jasne noći,pomjeranje vremena,tako da je noć duža od dana, pružaju mnoge dobre prilike za gledanje polarne svjetlosti.

MITOVI O AURORI

Aurora u raznim sjevernim i južnim područjima
 

"Aurora borealis" - Zora na sjeveru, Osvit juga.U romanu mitova , Aurora je boginja zore. U srednjem vijeku, pojava polarne svijetlosti su shvatane kao najave rata ili gladi.Maori Novog Zelanda dijelili su uvjerenje sa ljudima iz sjeverne Evrope i sjeverne Amerike da su svjetla refleksija baklje ili logorske vatre.Menominee Indijanci Wisconsin vjeruju  da svjetla pokazuju mjesto gdje se nalaze duhovi,sveti čuvari lovaca i ribolovaca.Inuiti Aljaske vjeruju da su svjetla bili duhovi  životinja koji su lovili losose,jelene,beluga kitova,foka.Ostali Abordžini narodi su vjerovali da su svjetla ustvari duhovi njihovih predaka.

Aurora australis